U ovo doba godine Markovčani bi se već naveliko pripremali za Markovo, kako bi na dan Sv. Marka, 25. travnja u svojim kućama ugostili mnogobrojne rođake i prijatelje. No, nažalost i ove godine tako izgleda neće biti jer nam je još uvijek „nepozvana gošća“ – zvana koronavirus.
Najsvečanije i najživahnije je uvijek bilo u samom centru mjesta, u župnoj Crkvi i oko vatrogasnog doma. Na Markovo se uvijek posvećuje pšenica i svatko tko sudjeluje na svetoj Euharistiji nosi kući svežanj pšenice. Sve to s centra mjesta, budnim okom prati kip Sv. Marka, postavljen daleke 1892. godine dar grofice Gabrijele Pejačević, po čijem sinu je naše mjesto i dobilo ime. Kip je izradio majstor Bureš, a smješten je u samom centru Markovca, gdje se nalazilo stoljetno stablo pod kojim se 1878. obavilo prvo markovačko vjenčanje. Nakon nekoliko godina započela je i izgradnja kapelice prekoputa kipa, a sveta misa s posvećenjem oltara, kapelice i slike sv. Marka koja se i danas nalazi, ali u novoj crkvi, održana je 25. travnja 1927.g.
Sv. Marko – zaštitnik poljoprivrednika, umjetnika, notara i pisara – predstavlja se s lavom, perom, knjigom i svežnjem. Evanđelista sveti Marko, zaštitnik mjesta, prema pisanim dokumentima, mnogo je putovao i slijedio apostola Pavla i pratitelja Barnabu. Nakon razlaza s Pavlom odlazi u Rim gdje postaje tajnik apostola Petra, gdje piše i Evanđelje. Važnije nego pisanje za njega je bilo rječima i djelom širiti Evanđelje. Kristu je svoju vjernost dokazao velikom mučeništvu.
Pripremila: Vjera Baksa
