Dušni dan ili spomen svih vjernih mrtvih slavimo 2. studenog, “spomendan svih duša”. Osim svijeća i cvijeća, odavanja ljubavi i zahvala na grobovima svojih najmilijih, Markovčani njeguju još jednu tradiciju. Naime, na večer Dana svih (1. studenog) svetih, točno u 19,00 sati počinje paljenje starih pneumatika (guma s traktora, kamiona, automobila), (slika 57). Vatra mora biti što veća jer će noć biti osvjetljenija i “mrtvi će vidjeti što su dobili na grobu”. Neki kažu da je vatra jednostavno simbol slave, a neki i da broj iskri označava broj spašenih duša. Nekada su se gume (odnosno prije cjepanice i kukuruzovina) palile čak na pet važnih mjesta u selu, a posljednjih godina pale se samo na jednom. Već je i centralno mjesto kod vatrogasnog doma, zbog čađenja obližnjim stanarima, zamijenjeno samim krajem Pejačevićeve ulice (lenije, prema gaju). Umjesto današnjih petardi prije se koristio karabit. Nekada se i zvonilo tijekom cijele noći.
Na Dušni dan kod kuće se zapale svijeće i moli se za one čiji su grobovi daleko.
I možda još jedna zanimljivost. Tijekom ta dva dana stalno se grickaju “špice” (sjemenke bundeve). No, to nije najvjerojatnije zbog njihove sezone, već zbog toga što se navodno (tako kažu Jelisavčani) njihovim grickanjem otkupljuju duše onih koji su na nebu. “Koliko se špica pojede, toliko se duša oslobodi!”
