Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje od ove godine je postao novi blagdan, a obilježili smo ga 18. studenog 2020. godine paljenjem svijeća ispred naše Drevenice.
Istoga dana ove godine sa velikim pijetetom pod posebnim okolnostima zbog pandemije koronavirusa se obilježila 29. godišnjica stradanja, a posebno Vukovara u Domovinskom ratu čija je obrana slomljena 18. studenoga 1991. Toga dana su agresori na Hrvatsku u jednom danu na najstrašnije načine poubijali desetine i stotine muškaraca, žena, djece i staraca. Mi mlađi znamo iz priča naših starijih, sadašnja srednja generacija (naši roditelji) je bila u prognaničkoj školi u Slovačkoj- Martin , ali stariji znaju što je i koju kalvariju proživljavao Vukovar gotovo tri mjeseca te da je taj dan doživio konačni slom obrane i postao simbol žrtava cijelog Domovinskog rata. Neki naši roditelji su nažalost imali „privilegiju“ slušati strahote zarobljenika i branitelja Vukovara s našeg područja u „logorima smrti“ po Srbiji, a koji su uspjeli izvući živu glavu razmjenom. Jedan od njih je i markovački zet Branko K. Mnogi dobrovoljci sa našičkog područja se nisu vratili živi. Naime, dana 27. rujna 1991. godine 67 dragovoljaca s našičkog područja krenulo je u obranu grada Vukovara . Nažalost, čak osamnaest ih je izgubilo život u vukovarskom ratnom vihoru, a njih četvorica još uvijek se vode kao nestala.
Vukovar će uvijek biti simbol za dostojnim odavanjem počasti svakoj žrtvi, kao zaloga budućnosti, humanosti, praštanja, zajedništva i etičnosti. Zbog toga je taj dan Dan trajno sjećanje na žrtve Domovinskog rata, vojne i civilne, čiji su životi trajno ugrađeni u hrvatsku slobodu koju mi danas uživamo.
Kada god putujemo prema Iloku ili Radošu obavezno sa članovima posjetimo Vukovar, Memorijalno groblje i Ovčaru. Prvi posjet Vukovaru naših Udruga bio je već 17. svibnja 1998. godine po Mirnoj reintegraciji hrvatskoga Podunavlja. To je naziv za proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Razdoblje mirne reintegracije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a ustanovilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji započeo je 15. siječnja 1996. godine , a završilo 15. siječnja 1998., kada je hrvatsko Podunavlje tj. istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem, konačno vraćeno u sastav Republike Hrvatske. Toga dana smo se nakon nekoliko godina opet susreli sa našim prijateljima iz Iloka, sudjelovali u programu povodom 70 godina SKOS-a „Ľudovít Štúr“, 50. obljetnice usvajanja Opće deklaracije o ljudskim pravima te 7. obljetnice međunarodnog priznanja RH. Obišli smo sa nevjericom i bojazni od „mina“ razrušeni Vukovar, posjetili novo groblje na kojem je bila eskumacija žrtava i položili vijenac kod križa.
„Masakr na Ovčari“, znan i kao masakr vukovarske bolnice, odnosi se na ubijanje ratnih zarobljenika i civila od strane srpske paravojske i JNA na farmi Ovčara, južno od Vukovara, 20.11. 1991. tijekom rata u Hrvatskoj. Pokolj se odigrao nedugo nakon što su JNA, Teritorijalna odbrana (TO) i srbijanske paravojne postrojbe osvojile Vukovar. Bio je to najveći pojedinačni masakr cijelog rata počinjen u jednom danu te je u to vrijeme bio najteži ratni zločin na tlu moderne Europe od završetka drugog svjetskog rata. Tijekom zadnjih dana bitke za Vukovar, dogovorena je evakuacija ranjenika iz vukovarske bolnice od hrvatskih vlasti, JNA i europske promatračke misije u suradnji sa Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC). JNA je ipak na kraju zabranila pristup osoblju ICRC-a bolnici i preuzela 300 osoba iz te ustanove, sastavljena uglavnom od Hrvata, ali i Srba, Mađara, Bošnjaka i dva strana dobrovoljca koji su se borili na strani hrvatske vojske. Isprva su prebačeni u barake JNA. Nekoliko ih je identificirano kao osoblje bolnice te je odvojeno od skupine, dok je ostatak prebačen prema farmi Ovčara, južno od Vukovara. Kada su se našli u farmi, zarobljenici su prebijani nekoliko sati prije nego je JNA napustila tu lokaciju, te ih ostavila u rukama TO-a i srpskih paravojnika. Zarobljenici su prebačeni u iskopanu rupu, strijeljani u skupinama od 10-20 ljudi, te potom zakopani u masovnu grobnicu.
Ova masovna grobnica je otkrivena potkraj 1992. te ju je štitio UNPROFOR. 1996., ekshumirani su ostaci 200 leševa iz grobnice uz pomoć istražitelja koje je vodio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Još 61 zarobljenik se smatra nestalim, a hrvatske vlasti smatraju da su likvidirani na drugoj, nepoznatoj lokaciji. U znak sjećanja na žrtve ovog zločina 2006. godine otvoren je Spomen dom Ovčara.“
Vjera Baksa
FOTO: Branka Baksa
-
- ???????????????????????????????????????
-
- ???????????????????????????????????????
